Najomiljeniji (bar meni) kninski brico, ?ija je radnja bila u zeljezni?koj stanici, kad se uc
11 replies on “Čika Veljko”
A niko ne spominje konjica za kojeg se uvijek trebalo ?ekati duplo duze. Ja sam se sisao na konjicu dok god nisam postao veci magarac od tog konja, mislim kad vise nisam mogao stati u sedlo onda sam prestao traziti konju.
to mi je uvjek bio dozivljaj,ici na sisanje i sjediti na konjicu…jedino tako sam bio miran :))
Cika Veljko-ponovo mec
neverovatno ali super ici cu i ja kod Veljka
i ja sam se kao mali sisao kod cika Veljka i redovno
bi mi poklonio znacku, i kod zubara sam isao kod pomenute doktorice i kod doktora P.G.
Pre jedno 3-4 nedelje sam isao kod Cika Veljka da se sisam kao i sve ove godine otkad je u Novom Sadu ali na zalost vec tada je radila samo gazdarica tog lokala koja mi re?e da Cika Veljko vise ne radi jer ona ide u penziju ali ima nade posto sam ?uo da ce Cika Veljko mozda ipak raditi u nekom drugom lokalu ,kad saznam gde javicu Vam.
Definitivno nema nista od Veljkovog nastavka rada. Cuo sam se sa njim prije nekih 10-ak dana. Problem je sto ga zbog 8-e decenije zivota niko nece da primi u lokal. On sam vise nema motiva za neki po?etak. Zdravstveno stanje se polako urusava jer ima problema sa kukom i venama kao posledica stajanja na nogama blizu 6 decenija. Navikao na stalnu aktivnost tesko mu pada ovo stanje “mirovanja”.
Ovim prestankom aktivnosti kninski mozaik likova koji su mu dali blistavi pe?at i obiljezje (u zlatnom ramu) gubi jedan od blisatavijih kamen?ica. Nestala je institucija kninskog brice u ?ijoj se butigi nije smjelo govoriti o politici, izuzev sto se pri?alo samo o njoj, uz koji dobar vic i masnu cakulu.Zagasio se kutak u kojem smo pronalazili dio zagubljenog kninskog mentaliteta i na momenat se osjetili dijetetom koje na njegov mig tereba da se uzpuze na bricinog konjica. Vise nigdje, moj od srca dati, baksis nece biti propracen rije?ima: “Ma puno je G…….Hvala, nije trebalo”. Ma nije puno. Ma kako je puno.Malo je Veljko. Malo je bilo vremena za nase ponovno druzenje. Kratko su trajali trenuci naseg razgovora.Kratko da se dotaknemo svih nena?etih tema, a prekratko da bilo koju apsolviramo.
Zelio sam tih dana ono sto je bilo nerealno, da to potraje godinama.
Sa zeljom da te zdravlje posluzi do u duboku starost i da penziju uzivas bar onoliko koliko ti je bio dug radni vijek, jos jednom hvala ti sto si kroz veliki dio mog zivota bio i moj kninski Brico Veljko.
Sve u svoje vrijeme. Sa 8 decenija, cika Veljko i treba da odmara i da cakula uz balote i karte a ne uz posao :) Kako bilo da bilo, ostace legenda! Veliki pozdrav od jednog od mnogih klinaca – redovnih musterija
Draga djeco!
Evo me cer nauci da baratam ovom spravom i pokaza mi gdje pricate o mom radnom mjestu!!!
Mili Boze!!!
Ma jos ne mogu vjerovati!
Dobra su to vremena bila!
Drago mi je cuti za bivseg sefa i ne mogu zamisliti da vise ne radi!
Zao mi je sto se za sve ove godine ibjeglistva nismo ni culi ni vidjeli.Ali….
Zivot ide dalje!
Ja sad radim u Beogradu,na Vidikovcu.
Imam svoj salon vec 6-7 godina,i dosta musterija iz Knina.
Desi se da mi je radnja puna nasih zemljaka i to je prava milina!Skoro kao nekad!
Ako vas kad put nanese dodjite na casicu razgovora.
Puno vas pozdravlja teta Milka!
Nisam kninjanin ,ali sam se sisajuci kod barba Veljka u Dunavskoj na momenat poistovetio sa njima kroz njegove lake i simpaticne price -pune sete i ljubavi prema rodnom kraju i ljudima iz njega.Posto je prestao da radi,barba Veljka srecem u Zmaj Jovinoj na putu ka drustvu za partiju *cakulanja*.Zdravlje ga jos sluzi ,a optimizam i vedar duh ga ne napusta.U Krajisnik,gde mu je tazbina-a i moja je, odlazi da u *krajiskom* okruzenju napuni malo baterije i bar za malo se vrati *svojemu*.U svakom slucaju prenecu mu ove lepe emocije i secanja koje ste izneli u prethodnim javljanjima. Svako ima potrebu za *sokovima korijenjem donesenim* ,a vi ste te sokove Veljku Bericu otposlali i mislim da ce vam biti neizmerno zahvalan.
Kod cika Veljka su me prvi put ne doveli, nego donijeli kao bebu, i otad sam bio redovno na konjicu sve dok nisam, kako je rekao Mico, porastao veci magarac od tog konjica. Poslije je, osamdesetih nastupila pauza, a onda sam se devedesetih ponovo vratio na staro mjesto, pa smo se caca i ja cesto sretali kod Veljka na sisanju, jer moj stari je bio redovan, i tacno se znalo, na svake tri nedjelje kod Veljka… Posljednji put sam se kod njega sisao negdje u julu 1995., i dobro pamtim kako je tad, onako oran za razgovor, rekao ljudima koji su cekali na red za sisanje, a bili su mi vecina nepoznati, kao i vjerovatno njemu: Vidite ovog “malog”, sisao sam ga kao bebu na konjicu, a sad mu sisam sijede… pa vi vidite koliko godina ja radim…
Sreo sam ga dva puta u Novom Sadu, nazalost, na sahranama poznatih nam ljudi, i oba puta me je prepoznao… Ja, magarac, obecao da cu doci da se osisam, i nisam to napravio…
I uvijek se sjetim pocetka osamdesetih, 81 ili 82, i “zametaka” panka i kratke frizure kod nas… dodjem ja kod cika Veljka, sjedem na stolicu, on standardno, krece da radi kako je navikao na mojoj glavi, a ja mu kazem “neka bude skroz kratko”. Kako kratko, pita on, a ja kazem “preko ceslja, najkrace sto moze”… kad Veljko stade, pogleda me i rece, onako strogo: jesi ti pitao cacu za to. I kad je cuo da nisam samo mi je rekao da ce me sad osisati normalno, a da ce me “na cesalj” osisati kad cuje od mog cace da mi to dozvoljava.
11 replies on “Čika Veljko”
A niko ne spominje konjica za kojeg se uvijek trebalo ?ekati duplo duze. Ja sam se sisao na konjicu dok god nisam postao veci magarac od tog konja, mislim kad vise nisam mogao stati u sedlo onda sam prestao traziti konju.
to mi je uvjek bio dozivljaj,ici na sisanje i sjediti na konjicu…jedino tako sam bio miran :))
Cika Veljko-ponovo mec
neverovatno ali super ici cu i ja kod Veljka
i ja sam se kao mali sisao kod cika Veljka i redovno
bi mi poklonio znacku, i kod zubara sam isao kod pomenute doktorice i kod doktora P.G.
Pre jedno 3-4 nedelje sam isao kod Cika Veljka da se sisam kao i sve ove godine otkad je u Novom Sadu ali na zalost vec tada je radila samo gazdarica tog lokala koja mi re?e da Cika Veljko vise ne radi jer ona ide u penziju ali ima nade posto sam ?uo da ce Cika Veljko mozda ipak raditi u nekom drugom lokalu ,kad saznam gde javicu Vam.
Definitivno nema nista od Veljkovog nastavka rada. Cuo sam se sa njim prije nekih 10-ak dana. Problem je sto ga zbog 8-e decenije zivota niko nece da primi u lokal. On sam vise nema motiva za neki po?etak. Zdravstveno stanje se polako urusava jer ima problema sa kukom i venama kao posledica stajanja na nogama blizu 6 decenija. Navikao na stalnu aktivnost tesko mu pada ovo stanje “mirovanja”.
Ovim prestankom aktivnosti kninski mozaik likova koji su mu dali blistavi pe?at i obiljezje (u zlatnom ramu) gubi jedan od blisatavijih kamen?ica. Nestala je institucija kninskog brice u ?ijoj se butigi nije smjelo govoriti o politici, izuzev sto se pri?alo samo o njoj, uz koji dobar vic i masnu cakulu.Zagasio se kutak u kojem smo pronalazili dio zagubljenog kninskog mentaliteta i na momenat se osjetili dijetetom koje na njegov mig tereba da se uzpuze na bricinog konjica. Vise nigdje, moj od srca dati, baksis nece biti propracen rije?ima: “Ma puno je G…….Hvala, nije trebalo”. Ma nije puno. Ma kako je puno.Malo je Veljko. Malo je bilo vremena za nase ponovno druzenje. Kratko su trajali trenuci naseg razgovora.Kratko da se dotaknemo svih nena?etih tema, a prekratko da bilo koju apsolviramo.
Zelio sam tih dana ono sto je bilo nerealno, da to potraje godinama.
Sa zeljom da te zdravlje posluzi do u duboku starost i da penziju uzivas bar onoliko koliko ti je bio dug radni vijek, jos jednom hvala ti sto si kroz veliki dio mog zivota bio i moj kninski Brico Veljko.
Sve u svoje vrijeme. Sa 8 decenija, cika Veljko i treba da odmara i da cakula uz balote i karte a ne uz posao :) Kako bilo da bilo, ostace legenda! Veliki pozdrav od jednog od mnogih klinaca – redovnih musterija
Draga djeco!
Evo me cer nauci da baratam ovom spravom i pokaza mi gdje pricate o mom radnom mjestu!!!
Mili Boze!!!
Ma jos ne mogu vjerovati!
Dobra su to vremena bila!
Drago mi je cuti za bivseg sefa i ne mogu zamisliti da vise ne radi!
Zao mi je sto se za sve ove godine ibjeglistva nismo ni culi ni vidjeli.Ali….
Zivot ide dalje!
Ja sad radim u Beogradu,na Vidikovcu.
Imam svoj salon vec 6-7 godina,i dosta musterija iz Knina.
Desi se da mi je radnja puna nasih zemljaka i to je prava milina!Skoro kao nekad!
Ako vas kad put nanese dodjite na casicu razgovora.
Puno vas pozdravlja teta Milka!
Nisam kninjanin ,ali sam se sisajuci kod barba Veljka u Dunavskoj na momenat poistovetio sa njima kroz njegove lake i simpaticne price -pune sete i ljubavi prema rodnom kraju i ljudima iz njega.Posto je prestao da radi,barba Veljka srecem u Zmaj Jovinoj na putu ka drustvu za partiju *cakulanja*.Zdravlje ga jos sluzi ,a optimizam i vedar duh ga ne napusta.U Krajisnik,gde mu je tazbina-a i moja je, odlazi da u *krajiskom* okruzenju napuni malo baterije i bar za malo se vrati *svojemu*.U svakom slucaju prenecu mu ove lepe emocije i secanja koje ste izneli u prethodnim javljanjima. Svako ima potrebu za *sokovima korijenjem donesenim* ,a vi ste te sokove Veljku Bericu otposlali i mislim da ce vam biti neizmerno zahvalan.
Kod cika Veljka su me prvi put ne doveli, nego donijeli kao bebu, i otad sam bio redovno na konjicu sve dok nisam, kako je rekao Mico, porastao veci magarac od tog konjica. Poslije je, osamdesetih nastupila pauza, a onda sam se devedesetih ponovo vratio na staro mjesto, pa smo se caca i ja cesto sretali kod Veljka na sisanju, jer moj stari je bio redovan, i tacno se znalo, na svake tri nedjelje kod Veljka… Posljednji put sam se kod njega sisao negdje u julu 1995., i dobro pamtim kako je tad, onako oran za razgovor, rekao ljudima koji su cekali na red za sisanje, a bili su mi vecina nepoznati, kao i vjerovatno njemu: Vidite ovog “malog”, sisao sam ga kao bebu na konjicu, a sad mu sisam sijede… pa vi vidite koliko godina ja radim…
Sreo sam ga dva puta u Novom Sadu, nazalost, na sahranama poznatih nam ljudi, i oba puta me je prepoznao… Ja, magarac, obecao da cu doci da se osisam, i nisam to napravio…
I uvijek se sjetim pocetka osamdesetih, 81 ili 82, i “zametaka” panka i kratke frizure kod nas… dodjem ja kod cika Veljka, sjedem na stolicu, on standardno, krece da radi kako je navikao na mojoj glavi, a ja mu kazem “neka bude skroz kratko”. Kako kratko, pita on, a ja kazem “preko ceslja, najkrace sto moze”… kad Veljko stade, pogleda me i rece, onako strogo: jesi ti pitao cacu za to. I kad je cuo da nisam samo mi je rekao da ce me sad osisati normalno, a da ce me “na cesalj” osisati kad cuje od mog cace da mi to dozvoljava.