Godinama vec zivim u mijestu gdje me je brodolom zivota slu?ajno izbacio na “hridi”. Tu ne pripadam, a osjecam da ni moja dijeca ovdje ne mogu da nac
Author: pegor
Pegor, Goran Perić, rođen sam u Plavnu daleke 1957.g., a u svojoj trećoj godini smo preselili u Knin gdje sam i odrastao. U Kninu sam završio osmogodišnju školu i gimnaziju, a medicinski fakultet u Beogradu. Oženjen sam i imam dvije ćerke. Ja i supruga sad živimo i radimo U Putincima kod Rume. Kao seljak porijeklom rado vršljam po internetu jer je on postao GLOBALNO SELO.
Danas u eri digitalne fotografije nestvarno zvu?i koliko veliki zna?aj moze da ima slika, koliko je fotograsko-zalec
Neizostavna, bitna “karika” odrastanja generacija u mom gradu. Neki su je zvali bicikl, ali za mene je uvijek bila u zenskom rodu.
Krajem 50-ih i po?etkom 60-ih godina, sad vec proslog vijeka, bicikla je bila pravo bogatstvo, znak prestiza. Onaj ko je imao Tomosov motor vec je bio potpuno uspio u zivotu, a automobili su bili samo san. Njih je bilo tako malo u gradu da su se mogli na prste prebrojati. Sjecam se starog Janjicevog automobila ameri?kih linija. Mislim da je bio Ford.
To je bilo vrijeme prvog ekonomskog uzleta posle niza godina stagnacije i recesije. Ko god je stekao nekakvu manju zaradu odlazio je u Trst da kupi “suskavac” (kisni tanki mantil), a potom u nasim vecim gradovima, a ubrzo i u Kninu, biciklu. Bilo ih je razli?itih: muske, zenske, velike, male, standardne, specijalke… Najljepse je bilo negdje na seoskom vasaru pozirati, kao ovlas, oslonjen o specijalku sa ru?nim ko?nicama. Naj?esce su to bile bicikle tipa “Rog”, slovena?ke ili “Partizan”, mislim, iz Subotice. Moj otac je takoc
Dositej Obradović
Dimitrije Obradovic, Dositej je veliki srpski pisac, reformator, prosvetitelj i putnik (40 godina je krstario Evropom). U dva navrata je bio i Dalmaciji, odnosno u Kninskoj krajini. Prvi put od 1761-1765. godine, kada je boravio u Kninskom Polju i u Kosovu, radeci kao u?itelj. Drugi put se obreo u Plavnu gdje je takoc
Avlija (tur.), kucno dvoriste ograc